Črna hižica za odmor iz snova

Ovo nije klasična priča o promišljanju, projektiranju, gradnji i uređenju kuće. Ovo je prije svega priča o orahu, stablu koje na jednom brdašcu u Gorskom kotaru čini savršen prirodni hlad bračnom paru, koji je oveću parcelu s malim trošnim objektom kupio prije sedam godina.

S vremenom je par oko oraha izradio terasu koja im je služila kao dnevni boravak na otvorenom s padinom koja pruža predivan pogled na obližnju šumu i Klek, planinu prepoznatljiva obrisa, te su se posvetili uređenju krajobraza.

A tek su naknadno počeli razmišljati o gradnji nove kuće. Taj zadatak povjerili su mladom arhitektu Tomislavu Soldi iz ureda PRO-S, koji je kuću zamislio kao ekstenziju terase i zatvoreni vidikovac, koji se u jednom trenutku otvara prema van. A u tome je imao praktički slobodne ruke.

Arhitekt je morao očuvati orah i terasu te povezati kuću s eksterijerom. Glavna želja bila je ostvarivanje prostorne protočnosti, prije svega povezivanje unutarnje kuhinje, ljetne kuhinje – smještene na mjestu nekadašnjeg roštilja – i terase. Drugi zahtjev bio je pogled na Klek, a treći se odnosio na površinu. Budući da je riječ o kući za odmor, nije se težilo masivnom objektu – kaže Soldo.

Dodaje da se, uzimajući u obzir lokaciju, Gorski kotar koji ima zahtjevne klimatske uvjete, trebao dobiti optimum između veličine staklenih ploha i zida zbog gubitaka topline, ali i potrebnog dnevnog svjetla te željenog pogleda na Klek.

Od početka sam zamišljao kuću kompaktnog oblika čistih linija, s izbočenim dijelovima koji usmjeravaju pogled prema van, poput prozorskog istaka na kojem se može sjediti te gornjeg francuskog prozora, te istodobno ‘odgriženim’, odnosno s uvučenim ulaznim dijelom. Ideja je bila što manje zadirati u lokaciju koja je dosta inspirativna.

Također, imao sam viziju crne kuće koja se bolje uklapa u postojeću okolinu i zelenilo nego da je riječ o bijeloj kući – prepričava i dodaje da je rezultat kuća tlocrtne površine 60-ak kvadrata, s malenom podrumskom etažom za ostavu, prizemnim dijelom boravka i kuhinje te prostorom za spavanje na galeriji.

Konstruktivno, kuća je sagrađena od porobetona, osim podrumske etaže i temelja, što je omogućilo znatno ubrzanje i pojednostavljenje gradnje na danoj lokaciji. Vanjski zidovi od porobetona tako su debljine 30 centimetara, pa u fizikalnom smislu nije bilo potrebe za dodatnom toplinskom izolacijom, a čime je ostvarena financijska ušteda. Krovna konstrukcija zamišljena je bez sustava horizontalnih greda, što bi za tu širinu krovišta bilo nemoguće napraviti drvnom građom, stoga je krov napravljen također od porobetona i prekriven alumunijskim antracit limom koji je dugotrajan i otporan na klimatske uvjete.

Fasada je izvedena kao ventilirana, od dasaka sibirskog ariša koje su se slagale na utor i pero, te je zatim impregnirana drvnim katranom u dva sloja, prirodnim premazom koje drvu daje zaštitu na 30 godina. Najzanimljiviji detalj svakako su škure koje se tijekom dana i ne primjećuju, ali u večernjim satima pri osvjetljavanju interijera svjetlosnim trakama omekšavaju crni, kompaktni i hermetički zatvoren volumen okružen prirodom. Izvođač građevinskih radova bio je Zlatko Petrlin, a izvedbu stolarskih radova potpisuje Nenad Babić. Vrt je, pak, uređivala projektantica uređenja zelenih površina Ana Horvath.

– Odabir biljnih vrsta vođen je idejom uklapanja u očaravajući prirodni okoliš. Općenito gledano, sadilo se listopadno i zimzeleno drveće, voće, visoko i nisko grmlje, ukrasne trave, aromatično i začinsko bilje i cvatuće trajnice. Broj zasađenih biljnih vrsta i kultivara je velik, neke od njih su ukrasne trave posađene u mješovite gredice u kombinaciji s cvatućim trajnicama, ružama i aromatičnim biljem. Gredice su vrlo atraktivne, prirodnog izgleda i zanimljive sva četiri godišnja doba – kaže Ana Horvath iz uslužnog obrta Vrtlarica.

Krajolik je zaista prekrasan, a lijep detalj su i mirisni tepisi majčine dušice koji prirodno rastu na lokaciji. Dok sjedimo na terasi, gledamo prema Kleku i upijamo poslijepodnevno sunce, saznajemo i jednu anegdotu, kako je nestašni djetlić napravio nekoliko rupa na drvenoj fasadi, a vlasnici pravi razlog nisu doznali ni kada su kontaktirali više nadležnih ustanova u županiji i Zagrebu,  ne bi li se raspitali je li ikad bilo sličnih situacija i što bi mogao biti uzrok.

Interijer je, pak, potpuna suprotnost od eksterijera u smislu boje, a želja je i ovaj put bila usredotočiti se na prirodu.

– Jednako kako se nastojala ostvariti prostorna protočnost između eksterijera i interijera, isto se nastojalo ostvariti i u unutrašnjosti. Prostor kuhinje i kupaonice čine kompaktni mini volumen i jezgru unutar većeg volumena kuće, iznad čega je smještena galerija – nastavlja arhitekt.

Dodaje kako je ideja bila da se kuhinja, kupaonica, klupčica uz kamin, hodnik, stepenice i galerija presvuku istim materijalom, gletanim betonom (mineralnim materijalom na bazi cementa), a istodobno je provučeno drvo kako bi se izbjegao hladnoća i dobio kontrast s bjelinom.

Tako je na podu dnevnog boravka postavljen parket, a namještaj je većinom bijele boje, dok je dio kuhinjskih elemenata u prirodnoj boji drva. Prevladava skandinavski stil, što je bila želja vlasnice, a gotovo sav namještaj rađen je po mjeri, kao što su kuhinja i klupčica s ladicama ispod kamina. Stolarske radove u interijeru potpisuje Saša Tkalčić iz tvrtke Lider Interijeri, a rasvjetu Stevo Korkut. Zanimljive su i visilice iznad blagovaonskog stola, naručene iz Nizozemske, a koje su izrađene od bundeva. Dio namještaja, kao što su fotelje i stolić, vlasnica je sama nabavila ili iskoristila postojeće komade.